Uvod u metodu proračuna osvjetljenja
Metoda izračunavanja osvjetljenja:
Osvetljenost (Luminosity) se odnosi na stepen do kojeg je objekat osvetljen, izražen svetlosnim tokom primljenim po jedinici površine, izraženom u luksima [x] (Lux, lx), odnosno 1m/m2.
1 luks je jednak osvjetljenju kada je svjetlosni tok od 1 lumena (lumen, lm) ravnomjerno raspoređen na površini od 1m2. Osvjetljenje se zasniva na svjetlosnom toku koji prima vertikalna površina, a osvjetljenje će se smanjiti ako se osvjetljava ukoso. Proračun osvjetljenja Metode proračuna osvijetljenosti uključuju metodu koeficijenta iskorištenja, metodu približne krive, metodu specifične snage i metodu izračunavanja tačka po tačku. (1) Metoda proračuna metode koeficijenta iskorišćenja osvetljenosti 1. Pojam koeficijenta iskorišćenja Koeficijent iskorišćenja izvora osvetljenja izražava se odnosom svetlosnog toka projektovanog na radnu površinu (uključujući direktni svetlosni tok i svetlosni tok reflektovan od više smjerova na radnu površinu) i svjetlosni tok koji emituju svi izvori svjetlosti, odnosno u=φe/nφ Koeficijent iskorištenja u povezan je sa sljedećim faktorima:
1). Odnosi se na tip, svjetlosni efekat i krivu distribucije svjetla lampe.
2). Vezano je za visinu viseće lampe. Što je veći ovjes, to je više reflektovanog svjetlosnog toka i veći je faktor iskorištenja.
3). Vezano je za površinu i oblik prostorije. Što je veća površina prostorije i što je bliža kvadratu, to je veći faktor iskorištenja zbog direktnijeg svjetlosnog toka.
4). Odnosi se na boju i čistoću zidova, plafona i podova. Što je svjetlija boja, to je površina čišća, to se više svjetlosnog toka reflektira, a samim tim i veći faktor iskorištenja.
2. Određivanje koeficijenta iskorištenja
Vrijednost koeficijenta iskorištenja određuje se prema koeficijentu refleksije zida i stropa i karakteristikama osvijetljenog prostora prostorije. Karakteristike ozračenog prostora prostorije karakteriše parametar "stopa sobne kabine" (skraćeno RCR). Soba se može podijeliti na tri prostora prema različitim uslovima: * Gore je stropni prostor, podni prostor je ispod radne površine, a srednji dio se naziva prostor sobe. Nema plafonskog prostora za sobe sa plafonskim ili ugradnim osvetljenjem, kao ni podnog prostora za sobe sa radnim površinama u prizemlju. Odnos prostora prostorije RCR=5hRC(l plus b)/lb: gdje je hRC-visina prostora; l---dužina sobe;
b - širina prostorije. Prema koeficijentu refleksije zida i plafona (vidi tabelu 8-1) i omjeru prostornog prostora RCR, koeficijent iskorištenja se može naći iz odgovarajuće tabele koeficijenta iskorištenja svjetiljke.
3. Izračunajte prosječnu osvijetljenost na radnoj površini prema metodi koeficijenta iskorištenja
Tokom upotrebe lampe, svetlosna efikasnost samog izvora svetlosti će se postepeno smanjivati, lampe će takođe biti stare i prljave, a zidovi i plafoni osvetljenih mesta takođe mogu biti mrlja, čime se smanjuje svetlosni tok na radnom površine. Stoga, prilikom izračunavanja stvarne prosječne osvjetljenosti na radnoj površini, treba uključiti "koeficijent redukcije svjetla" manji od 1. Dakle, stvarna prosječna osvijetljenost na radnoj površini je Eav=uKnφ/A gdje je u____koeficijent iskorištenja; K____ koeficijent zatamnjenja (također poznat kao koeficijent održavanja), referentne vrijednosti su navedene u tabeli 8-3; n____broj lampi; φ____svetlosni tok koji emituje svaka lampa; ____područje osvijetljene sobe.
